Dešava se,ponekad,,, 1
kad govorim o sebi
ponekad
lažem
neprimjetim to odmah
kad nešto
kažem
zapravo ponekad
varam
ljude
al nemam namjeru da tako
bude
a bila istina ili laž
opet te neki hvale
neki
kude
nekima je svejedno
neki se
čude
jedni se povlače
drugi se
nude
tako je uvijek bilo
i uvijek će
biti
ipak smo
različiti
to nemožemo
skriti
ja vas lažem
jer mi ponekad
karakter postane
tijesan
pa za sve ono
što zapravo nisam
ja vjerujem da
jesam
Pticograd
Lete ptica jata,
zaostaje mala ptica krilata.
Jata žurno lete,jer im prijete,,,
a zaostaloj ptici maloj fali tata,
nestao je usred rata.
Postali su mete,pa nesmiju da slete,
da ne završe u krletke.
Struja,vibracije i signali
Pritisni enter,pa uđi u moj svijet
i postani njegov dio...
otkrit ću ti šifru,
ma da nebi smio.
Prođi sve levele,
trči i skači,
potrudi se,
budi najjači.
Brzo sasjeci sve što ti smeta,
budi oprezan...
nemoj da postaneš laka meta.
Šta prije se lati mača.
Igra se samo jednom,
a igra je sve krača.
Oslobodi se i
pokaži svoje pravo lice,
na kraju igrice
izvadi kabel iz utičnice.
ti si mi...
u tišini vedre noći
kao da odletim iz sobe
bez da otvorim oči
među zvijezde gore
pa vidim boje koje nepostoje
među zvijezdama vidim lice tvoje
boje ti obrise kroje
i odjednom sve je bolje
pa nepronalazim neke riječi
što bile bi ravne mojoj sreći
dok poneki neobičan treptaj
govori mi da ti si taj
zadnja vedra noć nemože biti kraj
moram te ponovno naći
jer ti si mi naj...
...
2:1
-----------Još u zoru-----------
-------------bude se-------------
---------uz nočnu moru..---------
-------Tko sudbinu kroji?-------
--------Onaj što je miran--------
------ili onaj što se boji???------
------OOOOOO
OOOOOO------
-------Uhvatite bodove!!!-------
--------Ritam je bitan!!!--------
---------Dok nas vjetar---------
----------sve više diže,,,----------
-----------njima iz ruku-----------
---------pobjeda kliže!!!!---------
Vjetrovi
A da je opet bit dite
i vratit se u to vrime,
bez istine.
Tek počinjen nosit brime,
a već mi je teško,
preteško.
Da mi ga je skinit s kostiju...
Sad svačan,
ljudi ne kose
onako kako posiju.
Pa koliko se god trudili,
kako god tili...
igramo se kukala,
a mi se nismo dobro skrili.
I nać će nas,
ma di god da se skrivali
i skinit nam osmjeh s lica,
ma da se odavno nismo ni smijali.
Teško da nešto možemo prominit...
u tuđe živote volimo virit,
a sa svojim se ne znamo pomirit.
I uvik je lakše druge okrivit,
a,zapravo,krivi smo sami;
krive smo odabrali
i krive slušali.
Nikog nije briga
šta su nan snove ukrali
i od nas oprali ruke,
bez po muke.
A ispisivanje nota
i crtanje pejzaža
i dalje je budučnost naša...
u kojoj budučnosti nema,
i u tome je šema(!)...
...pa naše slike
gledaju samo prike
bez prave kritike.
A možda i nije problem
šta kritike nema...?
Dilema!
Ma ka da koga briga koji je to moj stil,
njima ću zauvik ostat vjetropir!
Ni tvoje note niko neće razumit,
niti se potrudit...
i kad budeš star,
njima ćeš još uvik bit jebivjetar!
Volite se ljudožderi
Mislimo,,,
sve je isto kao lani,
još uvijek,,,,
nam sporo prolaze dani.
Ne znamo,,,
jesmo li sami?
Ovako veliki?
Ovako mali?
Jesu li pravi,,,
osječaji što smo ih ukrali?
Jesu li stvarne ove rane
na koje stalno dodajemo sol?
Postoji li ova bol?
Mislimo,,,
sve je isto kao lani,
još uvijek,,,
za nas nitko ne mari?
Ne znamo,,,
jesmo li već stari?
Svijet poznat pari,
al takav je u naravi.
Sigurno,,,
u dušu ljude poznamo.
Pred nama,,,
kao da stoje goli.
Nisu nam idoli!
Znamo im vrline,
znamo im mane.
Ljudi nas hrane!
Ne poznamo samo sebe
i to nas jebe!
Najbolji
ti nasmijavaš ekipu
nose tvoju sliku
nose one boje
koje tebi stoje
a ti se kupaš gol
i opasan si
kad varaš na kartama
ka da žongliraš s vatrama
pljucaš s drugog kata
ka tata od formata-
uvik popračeno
navijenjem i vikom...
i kradeš sa prikom
zadovoljite se hranom
pa zadiviš lošim trikom-
nešto s kurcem i bananom
praviš od sebe redikula
u busu
konkuriraš klaunima
u cirkusu
al zato uvik popiješ do kraja
češkaš si jaja
i svaku praznu bocu
dobaciš lovcu
na boce
da nabavi novce
jer si dobar u duši
kad se trava puši
čoviče pazi da nebudeš sjeban
moja želja krene
i pići oko mene
luda želja lude žene
drugima pažnju skrene
iz života ih prene
ostanu tu gdje jesu
ali u bijesu
i umisto da jezičinu operu
oni počnu da seru
počnu da me crne
mozak mi prne
njihovo mišljenje
nije mi bitno
i koje mi neodgovara
potpuno je sitno
i gotovo se nečuje
i nevidi
a isto nervira
i ponekad uvridi
i koja dlaka
na glavi posidi
pa nekad stvarno vridi
pravit se blesav
i ostat sav
mrtav ladan
a u sebi osvete gladan
al ne za dugo
možda samo taj dan
a onda nastavi virovat
u svoj ludi san
samo nebudi sjeban!
Da umrem kao Snjeguljica,,,nebi se probudila
Dajte mi griz jabuke
da umrem kao ona što najljepša na svijetu je.
Najljepša na svijetu je bila;
kosa crna kao ugljen,
koža meka kao svila,
usne crvene poput krvi...
njeno vječno počivalište nastanili bi crvi.
Svijet ništa nije znao,
oplakivalo ju je samo 7 malih ljudi...
Zašto je baš najljepša usnula u vječnost,
male ljude čudi.
Trebala je spavati zauvjek,ali ne!
Jedan poljubac probudio ju je...
Poljubac mladog,lijepog,bogatog mladića-
i prazan život ljudi prihvačaju radi novca i kiča...
Živjeli su "sretno" do kraja života,
jer najljepšoj je bila bitna samo svota,
(a njega su,diljem svijeta,zvali mr.Cash)...
Ona je sada osušena starica,
a mogla je biti najljepši leš.
N.B sretan rođendan
